U Istri se pali panj čiji se pepeo koristi kao lijek za bolesne, dok u Dubrovniku djevojke na papiriće zapisuju imena muškaraca kako bi do Božića otkrile hoće li se udati u narednih godinu dana.

Šarene kuglice, lampice, obilje hrane i kolača sve nas asociraju na Božić. Međutim, ovaj je omiljeni blagdan puno više od toga, on je tradicija, sve opipljivo i neopipljivo što nas povezuje, osjećaj zajedništva i bliskosti. U Hrvatskoj se Božić slavi stoljećima, a diljem Lijepe Naše postoje različite jedinstvene i specifične božićne tradicije.

Češeri, orasi i jabuke kao tradicionalni ukrasi bora

Istra oprezno njeguje svoje drevne običaje koji korijene vuku još od Srednjega vijeka. Božićno vrijeme u Istri počinje na dan sv. Lucije i traje sve do Sveta tri kralja. Na Badnjak, odnosno Viliju Božju kako kažu Istrijani, kuća se mora detaljno očistiti i urediti, a ukućani poste. Ovaj se dan smatra svečanim događajem koji se provodi u društvu obitelji i u pripremi za jedan od najvažnijih katoličkih blagdana. Kada sunce zađe, obitelj se okuplja u kući da bi se okitio bor, a tradicionalni ukrasi uključuju šarene češere, orahe i jabuke. U ognjište se polaže veliki panj (zvan badnjak) koji treba gorjeti do Sveta tri kralja, a pepeo panja se tijekom godine sipa na kupus protiv gusjenica i upotrebljava kao lijek. Kako bi iduća godina bila uspješna i obilna, domaćin posipa malo od svakog jela i vina po panju prije paljenja.

Jednom kada je kuća čista i okićena, istarska obitelj sjeda za stol na zajedničku večeru, a prije čega otac hrani životinje. Na jelovniku se nalaze posna jela kao što su bakalar, pasutica (istarska tjestenina u obliku romba) i maneštra od slanutka. U prošlosti, kada se skromnije živjelo, Božić je bio jedinstvena prilika da se na stol iznesu najbolja jela i stoga je upravo taj dan bio prilika da se kuša jedinstvena hrana koju u prvom redu čine tjestenina, fuži sa šugom (posebna vrsta tjestenine s gulašem), kupus i kapun (pijetao). Neizostavni je dio svakog blagdanskog obroka i domaći kruh od bijelog brašna, a kao desert poslužuju se orašasti plodovi, voće, fritule, kroštule, cukerančići i povitica. Obilni obrok završava čašicom kvalitetne domaće malvazije ili terana.

Vjerojatno najvažniji dio Božića za najmlađe ukućane predstavlja razmjena darova, a što su nekoć bile male igračke, jabuke i orašasti plodovi, danas su većinom veće igračke, ali tradicija darivanja i dalje živi. Kako bi se atmosfera upotpunila, u božićno se vrijeme koleda, odnosno pjevaju se prigodne pjesme.

Slama ispod stola za prosperitetnu godinu

Koledanje je dio i običaja na Kvarneru. Pjevanje božićnih pjesama posebno je veselilo djecu koja su za tu prigodu dobivala darove od ljudi kojima su pjevali. Božić je vrijeme kada se treba prisjetiti svega za što smo zahvalni, ali se treba pobrinuti da nas obilje dočeka i u narednoj godini. Stanovnici sjevernog Jadrana to su osiguravali unošenjem slame u kuću. Slama bi se postavljala ispod stola kako bi sljedeća godina bila prosperitetna. Umorna djeca znala su ponekad i zaspati na toj slami. Badnjak se i na Kvarneru iskorištavao da bi se kuća i ukućani pripremili za blagdan rođenja Isusova. Kako i sama riječ badnjak kaže, ljudi su na taj dan bdijeli, bili budni, i tako su dočekivali Božić.

U ovim se krajevima, posebno u siromašnijim kućama, često nije kitio bor, nego grana koja bi stajala iznad stropne grede ili u kutu sobe uz jaslice, a najstarije hrvatske jaslice nalaze se upravo na Krku. I u ovom je području jabuka bila tradicionalni božićni dar kao simbol zdravlja i sreće.

Kvarnerska blagdanska jela ne razlikuju se značajno od istarskih – riblje juhe, bakalar, maneštre i posutice i ovdje se stoljećima poslužuju u vrijeme blagdana. Na Rabu je neizostavan desert rapska torta, delicija stara skoro tisuću godina koja se radi od tipičnih proizvoda ovog područja, badema, limuna i maraskina.

„Bambin“ okuplja obitelj na molitvu

Dubrovnik svoje božićne običaje temelji na vjerskoj, narodnoj, tradicijskoj i kulturnoj baštini, a slavlje ovog blagdana prvi se put spominje u Statutu grada Dubrovnika iz 13. stoljeća. Već se tada pisalo i o paljenju panja – badnjaka, običaju koji se održao do kraja 1800-ih.

Božićna misa kroz povijest je stekla vrlo dostojanstven karakter. Na Badnjak se u katedrali održavala služba Božja za vlastelu, a na večernju misu knez je dolazio s glazbenicima. Za razliku od ostalih blagdana, na Božić je bio običaj da nadbiskup ulazi posljednji u crkvu da bi ostavio vremena za međusobno čestitanje. Prije pričesti, koja bi se odvijala strogo određenim redom, knežev je tajnik u crkvu unosio dva badnjaka, koja bi se postavljala pred aktualnog kneza i onoga za slijedeći mjesec.

Posebnom ugođaju Badnjaka u Dubrovniku pridonosile su i tradicionalne pučke popijevke, kolende, a taj se običaj, doduše nešto izmijenjen, održao do danas. Kolendare se nekada častilo priklama (fritulama), mantalom (slastica od mošta i brašna), mjendulima (bademima) i kupicom rakije travarice (danas se kolendarima, osobito djeci, daje novac).

Tradicija je nalagala i strogi post na dan prije Božića. Za objed se spremala „panata“ (kruh ili pšenični beškot). Nije se prakticirala obilna večera, nego riblja juha, bakalar, jabuke i naranče.

Posebni božićni ugođaj svečanosti i pobožnosti u staroj dubrovačkoj kući predstavljao je „Bambin“, lik malenog Isusa načinjen od drva ili voska u staklenoj kutiji, koji bi se na mahovini izlagao u kući te bi okupljao na molitvu cijelu obitelj. Nekad je božićnu trpezu ukrašavao simbolički i tradicionalni dubrovački kruh zvan luk. U sredinu tog kruha stavljala se božićna svijeća ukrašena lovorikom ili maslinom. Luk se stavljao na stol na Badnjak i držalo ga se na stolu do Sveta tri kralja.

Jedinstven su običaj imale dubrovačke djevojke jer su na blagdan svete Lucije uzimale 12 papirića te bi na njih 11 napisale imena mladića koje su poznavale, dok bi zadnji papirić ostavile prazan. Svaki dan do Božića vadile bi po jedan papirić i palile ga, bez gledanja što na njemu piše. Vjerovalo se da na zadnjem papiriću piše ime budućeg supruga. Ako je zadnji papirić bio prazan, to bi značilo da se djevojka te godine neće udati.

Diljem Hrvatske običaj je bio da se na Božić ide po kućama kako bi svima koje poznajete čestitali Božić. Međutim, vjerovalo se da zdravlje i bogata godina čeka one ukućane kojima prvo u kuću čestitati dođe zdrav i mlad muškarac. Bez obzira na vrstu običaja, tradicionalne darove i ukrase te vjerovanja koje je određeni kraj njegovao, Božić je bio i ostao blagdan zajedništva i druženja s obitelji.