Prije šest stoljeća u Dubrovniku je postavljen Orlandov stup, simbol dubrovačke slobode, neovisnosti i odvažnosti te je stoga 2019. u Dubrovniku proglašena Orlandovom godinom. U čast toga viteza tijekom cijele godine održavat će se brojna kulturna, znanstvena, zabavna, sportska i obrazovna događanja.

Stoljećima je Orlandov stup bio okosnica života grada. Iznad stupa vijorila se dubrovačka zastava koja je isticala neovisnost republike, glasnici su pokraj stupa objavljivali odredbe i važne obavijesti, a tu su se i izvršavale prilično surove kazne. Za stup su se, naime, vezali okrivljenici, ostajući u tom položaju po nekoliko sati izloženi javnoj poruzi ili su pak bili bičevani, rezane su im uši, nosevi, utiskivani biljezi u lice. Njegova je vjerojatno najpoznatija uloga bila – mjeriteljska. Tako se dubrovački lakat kao mjera za dužinu mjerio prema dužini vitezove podlaktice (51,2 cm). Danas se pred Orlandom, uz podizanje zastave Libertas na njegovu stupu, svake godine otvaraju Dubrovačke ljetne igre, a brojni se turisti okupljaju pred ovim 5,17 metara visokim gotičkim vitezom opijeni legendom o junaku Rolandu koji je pohitao u spas Dubrovniku i obranio ga od Saracena u 8. stoljeću.

Prema povjesničarima Orlandov je stup podignut tijekom posjeta hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškog Dubrovniku nakon poraza u bitci kod Nikopolja 1396. u čast kraljeve vrijednosti i uvaženosti. A kako bi se drugačije to prikazalo nego preko pobjede iz jedne od ključnih bitaka iz stare pripovijesti?

Stup je podignut 1418. godine, a iz kamena ga je isklesao talijanski gotički kipar Bonino da Milano, dok neki vjeruju da ga je za njega isklesao domaći majstor Antun Dubrovčanin.

Tko je (bio) Orlando?

„Ep o Rolandu“ najpoznatiji je starofrancuski spjev iz ciklusa junačkih pjesama o Karlu Velikome, a datira između druge polovice 11. st. i 1130. godine. Klasični je primjer srednjovjekovne dvorske literature koja slavi povijest, legende, viteštvo i feudalni ponos. Lik Rolanda ima sve odlike idealnoga srednjovjekovnog viteza: hrabar je, lojalan vazal, odan kralju i crkvi te su njegova priča i lik bili idealna podloga za nastanak kasnijih, romantiziranih priča o savršenom junaku.