Investiranje je najveći izazov u turizmu danas.

Franco Palma, danas savjetnik Uprave Valamar Riviere, poslovni je put započeo još 1970. godine kao referent za plan i analizu u HTP Rivieri Poreč, da bi već 1971. postao šef istoimenoga odjela i na toj poziciji ostaje narednih sedam godina. Karijeru nastavlja kao pomoćnik generalnoga direktora u RO Riviera Poreč i za četiri godine napreduje od zamjenika do pozicije generalnoga direktora. Na takvom je putu posebno zahvalan nekadašnjem direktoru Orestu Košetu koji mu je omogućio da dalje gradi karijeru. Na mjesto predsjednika Uprave društva Riviera Holding d.d. (odnosno Riviera Poreč d.d., Riviera Adria d.d. Poreč – današnji Valamar Riviera d.d.) dolazi 1994. i tamo boravi sve do umirovljenja 2008. godine, a potom je i obnašao dužnost člana Nadzornog odbora.

Uza sve navedeno, bio je i čelna osoba u predsjedništvu Hrvatske udruge hotelijera i restoratera i predsjednik Izvršnog odbora, član Upravnog odbora HGK, predsjednik Istarske koordinacije za turizam pri HUP-u i član u brojnim turističkim vijećima, zajednicama i savjetima. Franco Palma nije samo odličan poznavatelj porečkog, istarskog i hrvatskog turizma, nego ga je svakodnevnim radom i svojim vizijama oblikovao prema potrebama modernih gostiju.

Dobitnik ste Zlatne kune za životno djelo. Što Vam ta nagrada osobno predstavlja?

Puno mi znači jer je smatram iznimno interesantnom i važnom, pogotovo jer potječe iz sektora gospodarstva. To smatram i nagradom cijelom Valamaru jer je utemeljena na mom dugogodišnjem radu u kompaniji, a moja je karijera počela u „Rivieri“ i završava u „Rivieri“. No Zlatna kuna nije prvo i jedino priznanje koje sam dobio. Primio sam i nagradu za životno djelo Hrvatske turističke zajednice 2009. godine, a ponosan sam i na priznanje Reda Danice Hrvatske za iznimne usluge u gospodarstvu još iz davne 1997. godine.

Dugo ste u turizmu na vodećim pozicijama. Što danas vidite kao najveći izazov u sektoru?

Svako razdoblje ima svoje izazove, što mi je poznato jer sam na rukovodećoj funkciji u Rivieri i Valamaru 24 godine, još od 1984. pa sve do 2008. Ako se ne počneš boriti s izazovima, sigurno gubiš. U današnje vrijeme mogu reći da je investiranje najveći izazov, a to je upravo ono što Valamar trenutačno čini – investira. Kako postići konkurentnost investicijama i osobljem? Na izazov investicija gledam kao na nešto lakši od izazova osoblja u turizmu. Konkurencija je iz godine u godinu sve veća i pritom nemojmo mjeriti prethodne četiri godine koje su bile izrazito povoljne jer je konkurencija na Sredozemlju bila donekle oslabljena zbog problema koje su imale Turska, Grčka i ostali. Povratkom tih tržišta, što je bilo očekivano, ulazimo u pravu bitku, pravu utakmicu. U toj utakmici možemo igrati isključivo kvalitetom. Cijenom ne možemo konkurirati jer su sva fiskalna i parafiskalna davanja znatno veća od primjerice Grčke ili Turske, počevši od PDV-a pa nadalje… Ali kvalitetom definitivno možemo! Osim toga, prema posljednjim istraživanjima, u Turskoj prosječan zaposlenik ima znatno niža primanja nego u Hrvatskoj pa je zaista teško zadržati tu razinu uza sva davanja, ali to je bitka na koju moramo biti stalno fokusirani. Jedino je rješenje kvaliteta! Valamar je to definitivno prepoznao jer je izabrao jedini pravi smjer za postizanje konkurentnosti u turističkom sektoru.

Na kakav se razvoj turizma Hrvatska treba fokusirati, u čemu su najveće prilike?

Ne možemo bitno mijenjati to što nudimo. Često čujemo kako se govori o cjelogodišnjem poslovanju, 365 dana u godini. Mislim da za govor o cjelogododišnjem poslovanju nemamo prostora, osim možda destinacija poput Dubrovnika, Opatije ili Zagreba… Sve ostale destinacije teško tomu mogu težiti, ali mogu težiti novim motivima dolazaka u predsezoni i posezoni. Mislim da je to osnovni izazov prodaje i marketinga u turizmu.

Što biste savjetovali mladom čovjeku koji razmišlja o karijeri u turizmu?

Ako ulazi u turizam, mlada osoba mora shvatiti da u prvom redu mora puno dati, ali će istovremeno i puno dobiti. Mora voljeti raditi s ljudima jer je riječ o uslužnoj djelatnosti koja nije klasična industrija u kojoj imaš stroj ili računalo s kojim komuniciraš na bilo koji način. Ispred tebe je čovjek, gost… Karijera u turizmu nije jednostavna, ali ako voliš taj kontakt i druženje, onda rad u turizmu može pružiti veliku satisfakciju. Svakome tko to voli preporučio bih da ide tim smjerom, a pogotovo ako je osoba iz naših krajeva… Mislim da je turizam grana i sektor u kojem se sigurno svatko može pronaći, koji će i dalje biti aktualan i u kojemu se može graditi karijera.

Održivost i društveno odgovorno poslovanje Valamaru su iznimno važni. Što Vi mislite o Valamarovu djelovanju na području društvene odgovornosti?

Danas se znatno više pažnje posvećuje društveno odgovornom poslovanju nego prije. Kvalitetan odnos s lokalnom zajednicom i ostalim institucijama zaista je poželjan i dobar jer bez toga ne možeš ići naprijed, ne možeš stvarati. Mislim da je u Valamarovu slučaju taj kontakt pogođen baš kako treba. Ako razvijaš destinaciju, ta destinacija mora i prepoznati tebe kao kompaniju koja tomu teži. Dakle, partnerstvo s destinacijama treba definitivno unaprijediti. Komponenta društvene odgovornosti i održivosti zauzima dosta prostora u sadašnjim poslovnim odlukama i smatram to jako dobrim i pozitivnim. Nedavno je Valamar podržao i djelovanje Lions kluba Poreč i njihova humanitarnog projekta „Dobro je činiti dobro“ pa i na taj način pokazao koliko je važno biti društveno odgovoran u zajednici u kojoj poslujemo.

Što smatrate Vašim najvećim doprinosom razvoju kompanije?

Moj su najveći doprinos ljudi koji su dugogodišnji Valamarovi zaposlenici. Ponosan sam što su moji nekadašnji suradnici zbog svoje stručnosti, želje za radom i stalnim učenjem ostali dio Valamarove priče. Osim toga, uvijek sam razvijao poslovanje i još sam prije 80-ih prepoznao da je temelj svega kvaliteta jer se u tadašnje vrijeme zbog želje za masovnim turizmom gubilo na kvaliteti. Iznimno mi je važan bio i timski rad na čemu sam predano radio stvaranjem i razvijanjem timova. Svakako želim spomenuti da sam uz svoje tadašnje kolege kontinuirano učio, razvijao se i nadograđivao znanja… I znao sam dobro prepoznati dobre i kvalitetne ideje i razlučiti ih od onih koje možda nisu toliko dobre i ne bi bile uspješne.

Kakav je Vaš odnos s kompanijom?

Emotivan. Čim gradiš cijeli životni vijek u jednoj kompaniji, nužno si uz nju i vezan. Vežu me najviše ljudi… Često mi se znaju obratiti s „el presidente“. Ugodno je čuti kada te ljudi prepoznaju.

Kako biste ocijenili Valamar danas i kako gledate na budućnost kompanije?

Tvrdim da je današnja Valamarova vlasnička struktura možda najpoželjnija u turizmu u Hrvatskoj. Razmišljaju razvojno i prepoznali su kvalitetno domaće osoblje koje zna svoj posao. Ponosim se što mogu reći da sam izgradio strukturu rukovoditelja koji potječu iz mog vremena, što je zaista vrijedno. Sadašnji Valamarov tim potječe iz Riviere i to je vrlo velika vrijednost.

Budućnost vidim vrlo pozitivno. Imamo jak tim, shvaćamo važnost konkurentnosti, a rezultati su nam izvrsni. Valamar je išao korak dalje povećavanjem broja zaposlenih u svim sektorima i smatram da su najkvalitetniji ljudi upravo u Valamaru. Budućnost je vrlo svijetla, samo vanjske okolnosti na koje ne možemo izravno utjecati možda mogu u manjoj mjeri poremetiti planove, dok interno smatram da se ništa loše ne može dogoditi jer Valamar ima fenomenalne temelje za uspjeh. I zato sam ponosan što sam Rivieraš i pripadnik Valamara.

Čime se bavite u slobodno vrijeme?

U životu sam uvijek mogao planirati i na tome mogu zahvaliti najviše svojoj supruzi i obitelji. Njima dugujem svoj uspjeh. Volim ribolov i maslinarstvo, ali i dobro društvo uz svoje prijatelje. Dolazim iz glazbene obitelji i mogu samo reći da mi je društvena sfera života stoga oduvijek bila važna. Kako Valamar govori o održivom turizmu, tako ja govorim o važnosti održivog života koji ne bi bio moguć bez podrške obitelji.