Poznati glazbenik priznao je kako mu je uvijek posebno drago nastupati u Hrvatskoj pred domaćom publikom pred kojom se osjeća najbolje, ali je istovremeno i svjestan da ona svaki puta od njega očekuje još nešto više, bolje i drugačije. Ali on nikada ne razočara, baš kao ni 9. 7. kada je nastupio na plaži hotela Valamar Dubrovnik President 5*.

Svjetski poznat pijanist i virtuoz klasične i crossover glazbe Maksim Mrvica u srpnju je održao još jedan od koncerata za pamćenje, a ovog puta je bio Valamarov gost. Nastupio je na plaži hotela Valamar Dubrovnik President 5*, a oduševljena publika mogla je uživati u glazbi koja je osvojila milijune obožavatelja diljem svijeta. Uvijek iznova inventivan i zanimljiv, Maksim Mrvica je publiku posebno oduševio i svojim aktualnim albumom „The Movies“, na kojemu izvodi teme iz filmskih klasika i hitova, između ostalih i teme iz filmova „Rocky“, „Gladijator“, „Kum“, „Pirati s Kariba“, „Nemoguća misija“, „Amelie“ i drugih.

Izvodi klasike u crossover varijantama križajući ih s elektroničkom glazbom i iznimno je popularan na Dalekom Istoku. Njegov album „The Piano Player“ postigao je dvostruku platinastu nakladu u Hong Kongu, platinastu nakladu u Tajvanu i Hrvatskoj te zlatnu u Indoneziji, Maleziji i Kini. Uslijedila su još tri crossover albuma „Variations I & II“, „A New World“ i „Electrik“. Prije navedenih Mrvica je objavio album „Geste“ sa skladbama hrvatskih skladatelja i za koji je 2002. osvojio nagradu Porin.

Dobitnik je nekoliko nagrada na domaćim i inozemnim pijanističkim natjecanjima.

VIV: Ovo je vaša prva suradnja s Valamarom. Kako je došlo do nje, na čiju inicijativu i bi li mogla prerasti u tradiciju?

Zapravo je inicijativa Valamarova, komunicirali su s mojim agentom i izložili mu ideju o nastupu na otvorenom. Meni se ideja jako svidjela jer je to divan resort, prekrasan ambijent i odmah sam se mogao vidjeti kako nastupam tamo pa sam odmah i pristao. Ne znam hoće li prerasti u tradiciju, ali bi bilo lijepo.

VIV: Svirali ste na otvorenom, uz kulisu morskih valova. Jeste li već svirali u takvom ambijentu. Je li teže svirati vani ?

Ovo nije bio moj prvi nastup na otvorenom jer sam često u Dalmaciji nastupao na otvorenom. Naime, kod crossover glazbe nije problem svirati na otvorenom jer preko zvučnika možete sve kontrolirati. Kada je u pitanju klasična glazba, onda je malo drugačije jer prostor mora biti akustičan kako bi sve došlo do izražaja na pravi način. Ali ni to nije nemoguća misija.

VIV: Često kažete da je naša publika za vas posebna. Je li teže svirati u inozemstvu ili u Hrvatskoj?

Da, hrvatska publika jest posebna, a meni je uvijek poseban doživljaj i izazov svirati pred njom jer sam u većini hrvatskih gradova često nastupao, a nastojim da svaki put unesem nešto novo, drugačije i posebno. Osobito mi je drago svirati u zagrebačkoj KD Vatroslava Lisinskog koja za mene ima poseban značaj, kao i nastupi u Šibenskom kazalištu u kojemu sam kao devetogodišnjak imao prvi koncert.

VIV: Klasična glazba u crossover varijanti iznimno je popularna na Dalekom istoku. Što je s Europom? Gdje su iskustva bolja, tko više razumije taj način muziciranja?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer je, zapravo, vrlo individualno. Primjerice, moj kolega njemački violinist David Garrett iznimno je popularan u Europi, dok ga u Aziji još nisu doživjeli kao istinsku zvijezdu. Ja sam popularan u Aziji, ali mislim da to dosta ovisi i o izdavačkoj kući koja stoji iza pojedinoga glazbenika.

VIV: Kakva su vaša iskustva s ruskim tržištem? Sve više glazbenika upravo tamo pronalazi novo, zanimljivo tržište?

Ove sam godine prvi put nastupio u Moskvi i dvorana je bila potpuno rasprodana. Mislim da ću se uskoro ponovno vratiti ruskoj publici, ali neka o tome odluči moj menadžment.

VIV: Kako birate koje ćete skladbe izvoditi na određenom koncertu i kako ste birali repertoar za dubrovački nastup?

Većina je skladbi bila s albuma „Hrvatska rapsodija” te “ „Best of”, odnosno neki moji najveći hitovi koji su sad dobili jedno novo ruho, remiksirani su i zvuče drugačije. A, naravno, bio je i blok čiste klasike jer me to također veseli.

VIV: Kako se nosite s tremom?

Rijetko imam tremu, tek ponekad kada neke skladbe izvodim prvi put ili kada sam na pozornici s velikim orkestrom. Ali ja uistinu puno vježbam, a tu mi pomaže i vizualizacija jer dok. primjerice, putujem točno u glavi imam sve skladbe i vježbam kao da sam za klavirom.

VIV: U mladosti ste, kažete, bili veliki kampanjac. Sada ste, kažu vaši suradnici, iznimno organiziran profesionalac. Kako ste uspjeli napraviti taj pomak u glavi?

Da, dok sam bio u školi, bio sam baš kampanjac. Nekako sam znao da mi je dosta petnaestak dana da naučim cjelogodišnje gradivo pa sam to i „zlorabio” i tako je bilo sve dok su oko mene bili pedagozi i nisam se morao osloniti samo na sebe. Kad se to dogodilo, shvatio sam da ne mogu više biti kampanjac, nego da moram biti zaista discipliniran i organiziran.

VIV: Kakav vam je režim života uoči turneja? Čitali smo da znate svirati i po sedam sati dnevno kako biste ušli u formu.

Vježbam po sedam sati dnevno, ali nisam samo za klavirom. Radim i tjelesni trening, vježbe snage i kondicije jer moram biti u dobroj formi. Jedino moram paziti na ruke da se ne povrijedim ili ne istegnem neki mišić pa njih jako „štedim” tijekom treninga.

VIV: Prodali ste više od 4 milijuna albuma u čak 57 država svijeta. Je li to ono što ste priželjkivali kao talentirani mladić? Naime, počeli ste se baviti glazbom u možda najtežem mogućem razdoblju za to. Što pamtite iz tih dana?

Pamtim da je bilo teško, ali ni u jednom trenutku nisam pomišljao odustati. Tijekom i nakon rata, kada ljudi nisu imali posla, malo je kome bilo do glazbe. Nisam imao neku zakladu iz koje bi se financirao pa sam bio glazbenik i menadžer i sve što je trebalo. Dogovarao sam si nastupe, lijepio plakate po gradu… Honorar mi je znao biti i po 170 kuna za koncert, ali odlučio sam da se neću predati i otići predavati u neku školu jer to nije bilo ono što sam želio. Nekad sam pomišljao: pa zašto je to toliko teško, zašto je moj put ovakav? Ipak, bio sam uporan i pomalo mi se to počelo i isplaćivati. Da nije bilo lista Vjesnik koji me stipendirao godinu dana u Parizu i Rotary Cluba, svih tvrtki iz Šibenika koje su plaćale moje seminare i natjecanja, ne bih izdržao.

VIV: Kada se dogodio taj trenutak kada ste shvatili da ste uistinu uspjeli napraviti veliki uspjeh, da ste došli do točke odakle stvari mogu biti samo bolje?

Kad sam upoznao Mela Busha i potpisao ugovor za izdavačku kuću EMI. Tada sam prvi put malo odahnuo jer su se oni uistinu potrudili da se bavim ovim što najviše volim, a to je glazba. I zato mislim da sam jako sretan jer vjerojatno na svijetu ima još puno talentiranih glazbenika, a nisu imali moju sreću.

VIV: Kako se opuštate nakon nastupa, kada ste slobodni i nemate nikakvih obveza?

Volim trčati, to me baš opušta, bavim se i yogom zbog unutarnjeg mira i psihičke izdržljivosti. A naravno, volim i putovanja.

VIV: Kakav tip godišnjeg odmora volite? S društvom ili kćerkicom na nekoj osami?

Oboje, ali ne mogu biti više od deset dana na jednome mjestu. Jednostavno sam tako navikao. Znalo mi se dogoditi da po nekoliko mjeseci ne raspakiram kofere jer mi se ne isplati. Stalno sam u nekom pokretu jer sam tako navikao funkcionirati. I povremeno dođem u Zagreb ili Šibenik i kažem sebi da ću dulje biti na jednome mjestu, ali ne ide… Obožavam ljeto provoditi u Dalmaciji, volim putovati po otocima, ići na partyje… Aktivan godišnji odmor, u svakom slučaju.

VIV: Puno putujete po cijelom svijetu. Gdje su vam prijatelji, neko društvo u kojemu se osjećate opušteno?

Rođeni sam Šibenčanin, ali mislim da je i Zagreb moj grad. Tu sam stekao puno prijatelja i odlično se osjećam, ali volim biti i u Šibeniku s društvom iz djetinjstva.

VIV: Mediji pišu kako glazba u izvedbi Maksima Mrvice žene ostavlja bez daha te vas nerijetko proglašavaju seks simbolom. Kako se osjećate kad to pročitate?

Pa lijepo je dobiti takav kompliment, ali puno mi je draže pročitati kada pišu nešto lijepo o mojoj glazbi.

VIV: I modni znalci vas često hvale. Rekli ste da vas moda zabavlja. Koliko je dobar imidž važan za glazbenika koji izvodi crossover glazbu?

Moda pomaže, osobito u branši u kojoj je puno mladih ljudi pa se oni i kroz izgled nekako poistovjete s glazbenikom, a time i s glazbom. Prije sam se znatno više bavio modom, nekako me to malo popustilo, ali i dalje mi je važno što nosim. Mislim da je to i dio profesije. Od stranih brendova volim modne kuće Dior i St. Laurent, koji mi se posebno sviđaju u posljednje vrijeme. Ali pratim i hrvatsku modu, jako mi se sviđa ROBA dizajnera Silvija Vujičića. Njegova odjeća mi nekako odgovara i za nastupe pa ću je nositi i na turnejama.

VIV: Na što vama nikada nije žao potrošiti novac: kvalitetnu odjeću, lijepo putovanje, udoban automobil, arhivsko vino…?

Pa na odjeću jer je dio posla, ali nikada mi nije žao dati novac za neko lijepo putovanje s mojom kćeri Leeloo, volim lijepe hotele, volim i fine restorane. Zapravo sam pravi gurman. Prije sam čak znao i kuhati za društvo, ali sada to više ne radim.

VIV: Što vaša kći Leeloo misli o vašoj glazbi? Voli li i ona klasiku ili je zanimaju drugačiji glazbeni izričaji?

Pobornik sam toga da ona sama donosi svoje odluke, ona se bavi baletom i želi biti klasična balerina. Leeloo voli klasiku, a ja znam da je jedini teži put od moga onaj klasične balerine. Naravno, i mama joj je bila balerina pa se ona zaljubila u taj svijet. Neće joj biti lako ustraje li u tome, ali će imati moju apsolutnu podršku.

VIV: Kada ste se rastali od supruge Ane, rekli ste da se više ne vidite u braku. Vjerujete li još uvijek u ljubav?

U braku se više ne vidim, ali naravno da još uvijek vjerujem u ljubav!