Tko je čovjek iza projekta Umjetnik na odmoru u Valamaru? Čijim trudom u našem Poreču odsjedaju i stvaraju najveća imena današnjega avangardnog stvaralaštva? Upoznajte Marinka Sudca koji s avangardom živi već više od 25 godina i koji je, kako sam kaže, lakše shvatio svijet oko sebe proučavajući avangardno povijesno naslijeđe.

„Avangardna me umjetnost naučila da ne pristajem olako samo na estetsko vrednovanje i korist. Shvatio sam da iza nje postoji velika energija i proces nastajanja. U toj sam radikalnoj avangardnoj umjetnosti našao najiskreniji prikaz društva i kritiku bilo koje vrste ideologije, pristup koji mi je zbog prirodnoga naginjanja antropologiji bio zanimljiv.“

VIV: Gdje je Hrvatska na mapi svjetskoga stvaralaštva 20. stoljeća?

Paradoksalno, središte avangardne umjetnosti sada je u Hrvatskoj. Velik je dio svjetske avangardne umjetnosti u mojoj kolekciji. Zahvaljujući prikupljanju djela hrvatske umjetnosti počeo sam slijediti tragove komunikacija hrvatskih umjetnika s avangardnim naslijeđem cijele Europe, počeo sam otkrivati kako su se individualni narativi i male intimne utopije umjetnika s ovih prostora susretale sa svjetskim avangardnim pokretima, shvatio sam poruku te umjetnosti i njezinu refleksiju na hrvatsku kulturu. Istraživanjem regionalne umjetničke scene svakodnevno otkrivam mnoge poveznice, duhovne i materijalne, s mjestima udaljenima tisuće kilometara. Isti su principi pojavljivanja takve umjetnosti, konteksti su usporedivi pa su na određenoj razini to i povezane prakse. Upravo se stoga u mojoj kolekciji uz radove umjetnika iz istočne i srednje Europe nalaze i radovi i časopisi japanske avangarde, a imam i radove umjetnika američkog pokreta Fluxus ili pojedinaca iz baltičkih zemalja i Ujedinjenog Kraljevstva. Latinska Amerika ima izrazito zanimljivu avangardnu scenu, zanimljive umjetnike, a zbog povijesne situacije na određen je način usporediva s Istočnom Europom. Upravo je zahvaljujući toj umjetnosti hrvatska avangarda postala integralni i neodvojivi dio svjetske kulturne baštine.

VIV: Kako nastaju Kolekcija Marinko Sudac i Institut za istraživanje avangarde?

Kolekcija je nastala na isti način kao i sama avangardna umjetnost, kao antropološki proces, dakle razvijala se iz dana u dan, evoluirala do razine koju danas imam. Skupljam tu vrstu umjetnosti već više od 25 godina i to je postalo zaista više od privatnoga projekta. Veoma brzo moja se kolekcija transformirala iz one vrste „tradicionalne“ kolekcije u jednu posve objektivnu muzejsku kolekciju, koja čuva kolektivno umjetničko naslijeđe ove regije, otkrivajući veze i popunjavajući praznine te priče. Iako fizički još ne postoji zgrada muzeja, osnovao sam mrežnu platformu Virtualni muzej avangarde (http://avantgarde-museum.com/en/). Temelji se na radovima iz kolekcije, a organizirana je prema državama, razdobljima, grupama i fenomenima koji su se pojavljivali, povezujući ih međusobno.

Digitalizacija i prezentacija radova važan je aspekt našega rada i svakodnevno ulažemo mnogo truda, materijalnog i mentalnog, u istraživanje, digitaliziranje i postavljanje radova na mrežnu platformu. Institut za istraživanje avangarde osnovao sam 2010. objedinjujući aktivnosti Virtualnog muzeja i Kolekcije, a želio bih da postane središte istraživanja avangardne i radikalne umjetnosti. Institut djeluje preko suradnje na izložbama i međunarodnim projektima, sudjeluje pri izdavanju naših publikacija i glavni je nositelj projekta Umjetnik na odmoru.

 VIV: Što je prava avangarda i postoje li i danas mlade nade?

Danas se avangardna umjetnost ne može sagledati na način na koji se sagledava umjetnost nastala od početka 20. st. do pada velikih totalitarističkih sistema. Umjetnost danas ima karakter refleksije poslije pada Berlinskoga zida. Znatno je unaprijeđen proces emancipacije istočnih zemalja „iza željezne zavjese“, Europa se sad prostire na većem prostoru i umjetnost u tim zemljama prolazi kroz procese preispitivanja, kako povijesnih avangardi tako i procesa emancipacije s umjetnošću Zapadne Europe. Avangardna umjetnost postoji. Upravo sam zbog toga i inicirao projekt Umjetnik na odmoru.

Shvatio sam da se istinski radikalni umjetnici ne mijenjaju. Ima ih i danas, a utjecaj tržišta koji se pojavio nakon raspada totalitarnih režima nije prodro do njih i nastavljaju djelovati prema svojim idealima i idejama. Kada govorimo o radovima mladih umjetnika, smatram da za shvaćanje takve umjetničke produkcije mora proteći određeno razdoblje da bi se mogla sagledati s pravilnim odmakom, kao što se i valorizacija umjetnosti nakon Drugoga svjetskog rata odvija sada.

 VIV: Kako je nastao projekt Umjetnik na odmoru i zašto ste se odlučili za Valamar?

Krajnja je godina radova iz moje kolekcije godina 1989., obilježena padom Berlinskog zida. Umjetnici koji su trenutačno aktivni, a meni su zanimljivi, oni su koji su ostali vjerni svom povijesnom i osobnom nasljeđu. U sklopu projekta Umjetnik na odmoru imam priliku provoditi vrijeme s takvim umjetnicima i tijekom tih nekoliko mjeseci svake godine upoznam se s njihovim djelovanjem sada, stvaram nove poveznice i primam nova saznanja tijekom zajedničkih razgovora. Projekt Umjetnik na odmoru ima dva osnovna uporišta – jedno je preispitivanje dubinskih stručnih kvaliteta umjetnosti, a drugi je afirmacija te umjetnosti u okviru svakodnevice. Dakle, mjesto je održavanja projekta hotelski kompleks sa svojim visokim standardima, koji su idealno mjesto za demonstraciju nove strategije „produbljivanja turizma“. Taj pojam precizno sugerira da se na mjestu održavanja projekta na neki način umjetnost pretvara u turistički proizvod, a svjetski umjetnici redefiniraju lokalitet hotelskoga kompleksa kao kreativnu zonu. Tako jedan hotel postaje mjesto povijesnoga događaja i izdvaja se dodatno od ostalih hotelskih kompleksa novim, produbljenim identitetom. Valamarova je lokacija Poreč tako stekla reputaciju i u sasvim neočekivanim umjetničkim krugovima i postala „gentrificirana“, odnosno njezin je prostor ugostio svjetske povijesne umjetnike i na taj se način emancipirala jezikom avangarde. Danas, nakon pet godina trajanja projekta, vidimo da je to impozantan broj kvalitetnih sadržaja stvorenih u Valamarovim prostorima. Surađujemo i s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu, u kojemu se svake godine nakon završetka projekta organizira izložba na kojoj se predstavljaju umjetnici i radovi stvoreni tijekom projekta. Izložba prošlogodišnjega projekta završena je u svibnju i istovremeno je bila podsjetnik na izdanje projekta 2016. i uvertira u ovo novo izdanje 2017. godine.

VIV: Jeste li zadovoljni projektom i suradnjom s Valamarom? Kako se projekt razvija tijekom godina?

Valamar se pokazao idealnim partnerom za takvu suradnju. I što je još važnije, svi su pojedinci s kojima sam imao prilike surađivati iznimno pristupačni i otvoreni za razgovor i nove ideje. Kao tvrtka koja vraća svojim zaposlenicima i zajednici, Valamar je pokazatelj da vrhunski poslovni uspjeh može ići ruku pod ruku s ljudskim vrijednostima. Znam za vaše programe za umirovljene radnike, slikarsku koloniju, a posebno za program Tisuću dana na Jadranskom moru koji je zasluženo dobitnik nagrade Ponos Hrvatske.

Zanimljiva mi je i interakcija umjetnika i Valamarovih zaposlenika. Zaposlenici su zainteresirani za umjetnike, uvijek vole čuti o kome je riječ. Svake godine u vašim objektima srećem iste osobe i u razgovoru vidim da su i oni uzbuđeni zbog svakoga novog umjetnika koji dolazi. Uvijek su spremni pomoći ako umjetnici žele realizirati svoje radove. Projekt se organski razvija svakim novim izdanjem. Interakcijom umjetnika u danom okruženju otvaraju se raznoliki projekti. Umjetnici ponekad stvaraju radove u neposrednom okruženju hotelskoga kompleksa, izvode performanse ili složene konceptualne projekte u koje uključuju lokalnu zajednicu ili prirodno okruženje, a i sam je Valamar često bio inspiracija.

Izložbe koje prikazujemo kao dio projekta prelaze u velike muzeje, radovi koje Valamarovi gosti, Porečani i posjetitelji mogu vidjeti tijekom ljeta potom se mogu vidjeti u institucijama poput Tate Moderna (London), Haus der Kunst (München), ZKM (Karlsruhe), FM Centro per l’Art Contemporanea (Milano) ili Muzej suvremene umjetnosti Ludwig (Budimpešta)… Taj je popis sada već zaista dugačak, a drago mi je da sve započinje upravo ovdje u Poreču.

VIV: Donosi li nova sezona Umjetnika na odmoru neke novosti u odnosu na prethodnu? Koje ćemo umjetnike ugostiti ove godine?

Ovog srpnja i kolovoza, u šestom izdanju projekta, u Valamaru će ljetovati jedna od ključnih figura američkog pokreta Fluxus Ken Friedman. Urednik je nekih od najvažnijih publikacija o tom pokretu, a u umjetnosti mu je fokus na društvenoj funkciji, ideji da umjetnost obogaćuje čovjekov život. Srpska umjetnica s berlinskom adresom Tanja Ostojić, koja je veliku je pozornost privukla 2005. radom Nakon Courbeta, LOrigine du monde, neformalno nazvanim Gaćice EU, a u radovima komentira odnos Zapada i Europe prema ženama i migrantima. Nikola Džafo poznat je prema zalaganju za kulturu i njezin opstanak u Novom Sadu. Pokrenuo je Art kliniku, čija ideja jest da umjetnost može mijenjati i liječiti svijet. Razvitkom koncepta projekta Umjetnik na odmoru ugostit ćemo, uz suradnju s Valamarom, i Borisa Budena, jednoga od najvažnijih filozofa i teoretičara kulture današnjice. Uz nabrojene, Umjetnik na odmoru 2017. / Valamar uključit će još nekolicinu umjetnika, a o svima će se moći čitati u daljnjim izdanjima VIV-a.

Suradnjom Valamara, Pučkog otvorenog učilišta Poreč i projekta Umjetnik na odmoru 2017. / Valamar, u Galeriji Zuccato 6. srpnja otvorena je izložba umjetnika Radomira Damnjanovića Damnjana, slikara, konceptualnog umjetnika i performera. Započeo je slikarsku karijeru s umjerenim modernističkim slikarskim radovima, tipičnima za socijalističku Jugoslaviju 50-ih, no ubrzo je postao jedan od vodećih konceptualnih umjetnika. Radovi na ovoj izložbi proizišli su iz umjetnikova dugogodišnjeg razmatranja slikarstva kao medija. Od 1970-ih živi u Milanu, a i on je 2012. g. bio dio projekta Umjetnik na odmoru.

VIV: Koja su Vama osobno najdraža djela i umjetnici i zašto?

Često me to pitaju u intervjuima. Osobno poznajem mnoge umjetnike i s njima imam odnos koji je više od onoga kolekcionar – umjetnik. Upravo mi je stoga teško izdvojiti imena. Teško mi je svoju kolekciju sagledavati u pojedinačnim segmentima. Umjetnički radovi, slike, skulpture, filmovi i slični „tradicionalni“ mediji koji zanimaju kolekcionare, u mojoj su kolekciji izjednačeni prema vrijednosti s arhivskim materijalom. Sav taj materijal pokazatelj je muzeoloških principa koje primjenjujem pri stvaranju kolekcije. U tom kontekstu postoji i određena vrsta odvojenosti između mojega osobnog narativa o kolekciji i kolekcije kao cjeline, kao oblikovanoga jedinstvenog umjetničkog rada.