“Kad razmišljam o Rapcu, razmišljam o ljudima, svojim suradnicima, bez kojih ništa ne bi bilo moguće. Vodite računa o svojim suradnicima. Čovjek je u svakom poslu važan. U ovom poslu je nezamjenjiv.”

VIV / Dobiti nagradu za životno djelo je izuzetno velika čast i zadovoljstvo. Kako ste to doživjeli?

Prošlo je mnogo vremena od mojih aktivnih dana u struci. Prvu vijest o priznanju čula sam od nekadašnjeg suradnika i prijatelja Edija Černjula. Bila sam iznenađena, dirnuta do suza i zahvalna.

VIV / Postali ste neupitan uzor mnogim naraštajima stručnjaka na području turizma, a svi Vaši suradnici za Vas imaju samo riječi hvale. Koja je tajna Vašeg uspjeha?

Nema tu velikih tajni. Cijeli sam radni vijek, ili bolje rečeno život, učila, stjecala nova znanja i predano radila. Vrlo mlada sam postala rukovoditelj. Lomila sam se pod teretom odgovornosti i straha da ne pogriješim. U svakodnevnom odlučivanju potrebna je hrabrost. Kao rukovoditelj bila sam zahtjevna i gledala interes posla.

Poštivala sam suradnike, znala slušati njihova razmišljanja i prijedloge vezane uz posao, uvažavala argumente, vodila računa o radnicima i njihovim problemima…

Život posvećen turizmu…

VIV / Sve je započelo davne 1966. godine u tvrtki Rabac d.d. Možete li nam ukratko opisati tijek Vaše karijere?

U hotelskom poduzeću Rabac d.d. zaposlila sam se 1. travnja 1966. godine. Bila sam prvi pripravnik u poduzeću, a dugo vremena i jedini. Bila sam prvi zaposlenik s diplomom fakulteta iz Smjera turizam i drugi zaposlenik sa završenim fakultetom. Radila sam na poslovima: recepcionar, šef recepcije, direktor hotela, direktor komercijalnog sektora, zamjenik direktora poduzeća, direktor marketinga, direktor Sektora hoteli te u Upravi društva. Međutim, u pripremi sezone radili smo svi sve: čišćenje hotela, spremanje soba, uređenje okoliša, čišćenje plaža… tako da mogu reći da nema posla kojeg u hotelu nisam obavljala, osim kuhala.
U to vrijeme je turizam u Rapcu, kao i turizam na cijelom Jadranu bio u velikom usponu. Mnogo se investiralo i gradilo. Naša je posebnost bila u tome što smo bili općina s jakom industrijom. U BDP-u općine u najboljim godinama, turizam je učestvovao sa 10-12% pa je takav bio i odnos prema njemu, a time je i naš posao bio još zahtjevniji. Ako se uspoređujemo primjerice s Opatijom, Rabac je bio područje bez tradicije u tom sektoru. U to vrijeme smo mnogo ulagali u školovanje kadrova. Sustavno se radilo i na kvaliteti usluge, inovacijama i raznolikosti ponude. Pored toga radilo se mnogo i na unaprjeđenju poslovanja uvođenjem novih znanja i metoda u radu te racionalizacijom poslovanja.

Nabrojat ću samo neke od projekata koje sam inicirala, na kojima sam radila, surađivala ili bila koordinator: “Marketinški informacijski sustav” (informatizacija recepcijskog i marketinškog poslovanja), projekt uvođenja centralne pripremnice hrane s obračunom i financijskim zaduživanjem kuhinja, projekt buffet sistema usluživanja jela u više hotelskih restorana u Rapcu, projekt uvođenja animacije u nekoliko hotela u Rapcu, ustrojavanje sustava praćenja poslovanja (planiranja i izvještavanja) utemeljenog na “USoAfH” kontroling sustavu. Bilo je tu i mnoštvo manjih projekata, posebno na pripremi i edukaciji kadrova u struci: sobarica, konobara, kuhara, slastičara… Po stručnoj osnovi sudjelovala sam na brojnim skupovima i seminarima kao nositelj tema standardizacije, racionalizacije i novih sadržaja u ponudi hotela: Hotelska kuća 88, Tehnološko-organizacijski koncept centralizacije – racionalizacijom do kvalitete, Obrazovanje animatora pod vodstvom prof. Ravkin (Hotelijerski fakultet Opatija), predavanje na temu Centralna pripremnica hrane itd.

ombretta4v

Bila sam i suradnik Više ekonomske škole u Puli i Hotelijerskog fakulteta u Opatiji te u toj ulozi bila mentor velikom broju studenata, suradnik Srednjoškolskog centra u Labinu za ugostiteljske struke, predavač u Narodnom sveučilištu u procesu obrazovanja uz rad za ugostiteljsku struku…
Radila sam i na više projekata iz struke izvan Rapca, primjerice na projektu Uvađanja hotela “Slovanska” u Toboljskom (SSSR) za izvođača radova “Energoengineering” iz Slovenije i sl.

U to sam vrijeme aktivno radila u raznim stručnim, samoupravnim i drugim tijelima: Radnički savjet Rapca i SOUR-a “Istra-Jadran”, Komitet za privredu općine Labin, Turistički savez općine, Upravni odbor HUH-a, kao predsjednik koordinacije marketinga SOUR-a “Istra-Jadran” u dva mandata, član Turističkog vijeća TZIŽ, predsjednik Nadzornog odbora HTZ-a u dva mandata i sl. Za svoj rad sam više puta pohvaljivana – 1972. godine bila sam dobitnik Medalje rada Predsjednika Republike za unaprjeđenje hotelijerske djelatnosti na Labinštini. Uslijedila su i druga priznanja i pohvale: Turistički savez općine Labin za rad i unaprjeđenje rada u Turističkom savezu i doprinosu u razvoju turizma na Labinštini ’86. godine, Hrvatska udruga hotelijera i restoratera za doprinos u razvitku i ostvarenju dugoročnih strateških ciljeva hotelijerske struke 1999. godine i još mnoge druge.
Nakon umirovljenja i dalje sam nastavila aktivno raditi na pojedinim projektima u Glavnom uredu Hrvatske turističke zajednice, i to na poslovima koordinacije, razvoja i nadzora sustava turističkih zajednica te na nekoliko projekata za Ministarstvo turizma RH, kao i obavljati poslove stečajnog upravitelja.

VIV / Postoje li trenuci u Vašoj karijeri koje posebno pamtite?

Sredina u kojoj sam imala sreće raditi bila je nešto posebno. Toga postaneš svjestan tek naknadno. Bilo je događanja i događanja… Mogla bih napisati knjigu. Kad razmišljam o Rapcu, razmišljam o ljudima, svojim suradnicima, bez kojih ništa ne bi bilo moguće. Samo da počnem nabrajati bilo bi dugo…

VIV / Iako ste u mirovini, i dalje ste aktivni na pojedinim projektima Hrvatske turističke zajednice. Na čemu sve trenutno radite?

Za HTZ sam radila od početka 1999. godine na nadzoru i edukaciji u sustavu TZ-a. Najviše sam od toga bila na terenu, ali sam uvela u posao i mladi kadar. Nisam više aktivna u HTZ-u od 2010. godine. Naime, te godine je nad crikveničkim Jadranom d.d. otvoren stečajni postupak, pa sam na molbu stečajne upraviteljice Jadrana vodila djelatnost dvije godine dok se nisu „posložili“. Mladi kadrovi Jadrana preuzeli su poslovanje, a ja sam im i dalje ostala potpora. Bilo je zadovoljstvo kad su izašli iz stečaja.

VIV / Kakav biste savjet dali kolegama koji tek započinju svoju karijeru u turizmu?

Ništa novo neću reći. Iza uspjeha stoji rad, stalno učenje i stjecanje novih znanja. Tako se stvara oboje – i svijest i kompetentnost. Dodala bih još ovo: “Vodite računa o svojim suradnicima. Čovjek je u svakom poslu važan. U ovom poslu je nezamjenjiv.”