Iskustvo se ne može naučiti, ali se uz malo dobre volje može poslušati pokoji dobronamjerni savjet starijih. Kaže se da dobar savjet zlata vrijedi, a naši bivši zaposlenici u svojim zlatnim godinama uistinu imaju štošta podijeliti s njihovim mladim kolegama.

Branko Roša: Tek je nekoliko jednostavnih koraka do uspjeha

Umirovljenik iz Poreča radni je vijek proveo u Valamaru, a siguran je kako su za mjesto konobara i šefa sale najvažnija ljubav prema poslu, poznavanje stranih jezika i širok osmijeh.

Branko Roša radni je vijek proveo u Valamaru i započeo ga još davne 1970. godine, a početkom ove godine otišao je u mirovinu s pozicije šefa sale u porečkom hotelu Crystal. Iako mu se činilo kako će mu dani bez odlazaka na posao biti pomalo neispunjeni, danas uživa u umirovljeničkim danima koje krati čuvajući petnaestomjesečnu unučicu Nicol, obilazeći seosko imanje s maslinama i berući šparoge. Nađe se i vremena za pokoju kavicu s prijateljima, a jedino ne voli provoditi dane pred televizorom. Draže mu je sjesti s društvom i prisjećati se vremena provedenih na radnom mjestu u Valamaru…

VIV: Koliko se toga promijenilo otkako ste se zaposlili dok niste otišli u mirovinu?

Promijenilo se jako puno. Moja je generacija počinjala raditi odmah nakon srednje škole jer smo većinom dolazili sa sela pa smo morali raditi kako bismo zaradili za džeparac. Nismo mogli tražiti roditelje za pomoć. Istodobno smo učili i radili. Mislim da je to za sve nas bilo dragocjeno iskustvo i lijepo životno doba.

VIV: Koje ste sve poslove radili tijekom karijere?

Osam godina bio sam konobar, a 37 godina šef sale. Moji kolege, a i moji direktori, kažu da me pamte po tome što sam uvijek bio dobre volje i praktički neumoran…

VIV: Kako je izgledao početak Vaše karijere u Valamaru?

Sve je nekako išlo prirodnim tijekom. S vremenom sam svladavao različite zadatke koje su bile u prirodi mog posla – od laštenja pribora pa sve do umijeća posluživanja i točenja pića.

VIV: Što je bilo najvažnije u Vašem poslu, nešto što biste voljeli da svi Vaši mlađi kolege usvoje?

Najvažnije je bilo voljeti posao kojim se bavite, imati senzibilitet prema gostu te uvijek znati kako postupiti u određenoj situaciji.

VIV: Koji su najvažniji savjeti koje možete dati svojim nasljednicima u Valamaru?

Na prvom je mjestu svakako ljubav prema svemu što radite. Važno je i kontinuirano raditi na usavršavanju znanja stranih jezika jer gost to prepoznaje i cijeni. Želja za učenjem, usavršavanjem, dobra volja pri pomoći gostima i svojim kolegama, vedrina i ljubaznost uz širok osmijeh… Tek je nekoliko jednostavnih koraka do uspjeha!

VIV: Postoje li neke zablude vezane uz vaš posao?

Najčešće se misli da se svatko može lako zaposliti na takvom radnom mjestu. Doduše, nekoć je to čak i bilo djelomično istinito, odnosno svakako je bilo znatno jednostavnije jer se u današnje vrijeme zbog prilika na tržištu rada teže dolazi do bilo kakvog zaposlenja, pa tako i sezonskog. Nadam se da će situacija u budućnosti ipak biti bolja.