Za Roberta Knjaza svi znaju. Autora i redatelja nezaboravnih TV formata, kreativca i općenito pozitivca. Za nas koji smo s nestrpljenjem čekali svaku epizodu „Svlačionice“, prepričavali fore iz „Mjenjačnice“, otkrivali zabavnu stranu svijeta s „Koleđicom po svijetu“, čak nakratko i pratili taj nogomet zbog nogometnoga putopisa „U paklu Portugala“, Robert Knjaz sinonim je za dobar i pametan domaći humor. S velikim H. A uz to još i naučiš puno.

Stoga se nekako logičnim činilo da nam upravo on i njegova ekipa budu partneri u izradi naših promotivnih filmova u kampanji zapošljavanja sezonaca. I nismo nimalo pogriješili. Iako se snimalo u nemogućim vremenskim (ne)prilikama i buri „na kojoj moraš stajati pod 45 stupnjeva da te ne odnese“, kako kaže Knjaz, rezultat je očekivano odličan. U pauzama između snimanja i ostalih brojnih obaveza popričali smo malo s glavnim krivcem za to.

Naš film u brojkama:

> 15-ak ljudi uključeno u proces snimanja i montaže

> 3 kamere i 1 dron korišteni za snimanje

> Najuži tim: 2 snimatelja, 1 tonac, 1 organizator, 1 kombi s vozačem, 1 montažer, 1 grafičar i puno dobre volje…


Je li teško spojiti humor i ozbiljna pitanja poput zapošljavanja u turizmu, kao što je slučaj u Valamarovim promotivnim filmovima? Kako to spojiti da ima smisla, da je zanimljivo i privlačno ljudima svih generacija koji se pozivaju da se prijave za posao u Valamaru?

Pa nije lako, ali kad netko nudi posao u Hrvatskoj to je odmah tračak optimizma i to nam svima vraća osmjeh na lice. Iako je tema zapošljavanja ozbiljna jer radi se o ljudskim sudbinama i egzisteniciji, ipak je svima draže vidjeti film s dozom ljudskosti, nego hladni oglas. Zato smo dobili zadatak da kroz mini portrete Valamarovih zaposlenika prikažemo kakvi su ljudi koji rade u Valamaru. Bitno je da budući zaposlenici znaju kakvi ih uvjeti očekuju, ali i da će raditi okruženi kolegama koji su stručni, marljivi i  simpatični (i spremni uskočiti u pomoć)!

Kako nastaje ideja? Ok, postoji brief, tema, problematika i… Što onda? Kako kreativca uklopiti u korporativno? Koliko slobode imate?

Kada su u pitanju takvi korporativni filmovi,  naručitelj definira motivaciju i konačni cilj, a mi osmislimo formu te dobijemo slobodu kod realizacije na snimanju. No pravo „kuhanje“ počinje u montaži, tu se kao i u kuhinji može i presoliti, ali i napraviti neslano. Slijedi usklađivanje s naručiteljem i tu se ponekad osjećam kao dirigent koji upravlja orkestrom čija glazba treba i kod publike i kod naručitelja izazvati istu emociju. Ovdje bih svakako istaknuo i to da su ljudi s kojima smo radili bili iznimno dragi i iskreni. Nisu čitali tekst koji im netko drugi priprema, govorili su iz glave, iz srca. A tada je i emocija iskrenija.

I inače u Vašim emisijama imate dosta „naturščika“, stvarnih ljudi koji nisu glumci. Temeljem tog iskustva, kakvim su Vam se činili naši zaposlenici?

Slatki, optimistični, pozitivni. Iako su neki imali malu tremicu, brzo su ju savladali. Moram reći još jednu stvar:  kad su u pitanju takvi projekti koji služe točno određenoj svrsi očekuješ da ti dođu ljudi koji to moraju protiv svoje volje. No u ovom sam slučaju dobio dojam da su svi koje smo snimali iskreno zadovoljno svojim poslom, poslodavcem i okruženjem. A to se ne sreće baš često i na to sigurno možete biti ponosni! Volio bih da je u Hrvatskoj više takvih tvrtki.

 S nestrpljenjem čekamo Vaše nove projekte… Možete li nam otkriti što sljedeće možemo očekivati iz Vaše produkcije i kada?

Nedjeljom u 20:40 na HRT1 ide druga sezona i novih osam epizoda „Hrvatskih velikana“ u kojima otkrivamo neke nove i manje poznate činjenice iz života Marije Jurić Zagorke, Vesne Parun, Ivana Meštrovića, Ladislava Ružičke, Vladimira Preloga, Matije Gupca, svetog Leopolda Mandića, Ruđera Boškovića i Ante Starčevića. Nadam se da ćete uživati i da nikad više nećete markirati sat iz povijesti.